Šta je EMDR?


(Eye Movement Desensitization and Reprocessing – terapija desenzibilizacije i reprocesiranja uz pomoć pokreta očiju)

EMDR je tehnika koju je krajem devedesetih razvila Fransin Šapiro, američki psiholog, u periodu dok se borila sa dijagnozom raka, dakle kada se suočila sa ozbiljnom traumom. Primetila je da se šetajući kroz park opustila i da su negativne misli nestale. Kada se zapitala zašto,došla je do zaključka da je uzrok tome aktivnost pokretanja očiiju, počela je da istražuje i primenjuje ovu tehniku na sebi i velikom broju poznanika a kasnije kroz naučnu proveru. Epilog je da danas,više od trideset godina nakon toga, EMDR je jedna od najviše primenjivanih tehnika u lečenju i tretmanu traumatskih iskustava i PTSP (post traumatski stresni poremećaj).

Šta je psihološka trauma? To je u psihološkom smislu, najugrožavajuće iskustvo kojem čovek može biti izložen. To je stres najvišeg mogućeg intenziteta gde je osoba izložena iskustvu u kojem je moguće da će izgubiti život, zdravlje, sigurnost i bezbednost….Primeri su teško psihofizičko zlostavljanje i zanemarivanje, silovanje, incest, ratna iskustva ili iskustva iz zarobljeništva, saobraćajne nezgode sa teškim posledicama, suicid ili nasilna smrt nekog bliskog, iznenadne teške bolesti, veliki gubici usled prirodnih katastrofa itd. U psihološkoj teoriji se ovakve traume nazivaju velikim traumama.Ovakvi događaji ostavljaju posledice koje se dijagnostikuju kao PTSP.

Traumatska iskustva manjeg intenziteta (tzv male traume), najčešće neće razviti PTSP ali mogu ostaviti trajne i razorne posledice kod osobekao što su dominirajući osećaj poniženja, sramote, krivice, neuspeha, teškoće u uspostavljanju bliskosti i intime,nedostatak samokontrole u ponašanju i ispoljavanju ljutnje itd…Traume ovog tipa – male traume su ustvari ponavljajuća iskustva odbacivanja od jednog ili oba roditelja, ponižavanje, vređanje, omalovažavanje, uskraćivanje ljubavi i podrške od strane roditelja ili njihova nebriga za dete, iskustva u kojima dete prisustvuje čestim sukobima u porodici ili je uvučeno da štiti jednu od strana…..Ove traume su češće prisutne tokom odrastanja pa se još nazivaju i razvojne traume. Kod odraslih to mogu biti naakumulirana negativna iskustva na poslu ili u životu–npr. gubitak posla i razvod braka u isto vreme ili bolest i besparica u isto vreme,ili značajan gubitak i izrazito zahtevan posao…

Kako trauma utiče na organizam? Tako što pogađa i telo i dušu (psihu). Trauma se teško „vari“‚ jer ne spada u domen normalnog ljudskog iskustva. Teška iskustva ostaju nerazrešena jer  ostanu „zaglavljena“ tj. ne pronalazimo način kako da prevaziđemo iskustvo. Najčešća odbrambeno ponašanje je disocijacija – ima se doživljaj zaleđenosti ili osećaj odvojenosti od iskustva, emocija, tela, kao da se sve dešavalo nekom drugom. Naš mozak traumu memoriše u tzv. implicitnoj memoriji – to su oblasti mozga gde se čuva emocionalni aspekt iskustva dok je informacija o događaju,onaj narativni  deo koji se odnosi na to šta se dogodilo memoriše u tzv. deklarativnoj memoriji, što je druga oblast mozga. Dake, trauma se skladišti tako da se emocionalni aspekt iskustva odvoji od informacije tj. opisa o tome šta se desilo. Na primer žrtva silovanja racionalno razume da nije krivac i to može i da kaže ali iznutra se oseća krivom ili ima jak doživljaj da je pogrešila. Ovaj emocionalni aspekt iskustva je ustvari „otisak“ traume koji ostaje i ostavlja posledice.Kako se trauma isceljuje? U praksi se sve psihoterapeutske škole i pravci, bilo koje orijentacije, bave ovom temom. EMDR se pokazao izuzetno efikasnim jer skraćuje dužinu psihoterapije. Razlika u odnosu na ostale pristupe je da se ne ostaje samo na pričanju-verbalnom ispoljavanju iskustva već se obrađivanje odvija i na fiziološkom, telesnom nivou što omogućava da spontano izađu novi uvidi i emocije tokom tretmana. Tako se traumatsko iskustvo transformiše i integriše na nov način, prestaje da bude „zaglavljeno“. U radu se koristi protokol (određen način i redosled postupanja, gde se iznošenje iskustva smenjuje sa stimulacijom pokreta očiju) i može ga sprovoditi samo obučen trapeut. Za ovaj tretman nisu pogodni klijenti koji imaju psihoze ili neko organsko oboljenje mozga.

Snežana Tica, psihoterapeut