Šta je značenje termina – psihosomatske tegobe?! U izvornom značenju to su telesne tegobe ili oboljenja kojima je osnovni uzrok nastanka psihička tj. emocionalna patnja. To mogu biti glavobolje, povišena temperatura bez jasnog uzroka, tegobe sa želucem bilo kao bol bilo kao nagon za povraćanjem, grčevi ili drugi nejasni telesni bolovi, osećaj pritiska ili težine u nekom delu tela, osećaj stezanja i „kugle“ u grlu, nesanica, remećenje apetita itd.
Od prvih stidljivih nastojanja od pre više decenija, da se u medicini povežu psihološke i telesne reakcije, stiglo se do novih naučnih disciplina kao što je psihoneuroimunologija. Ova komplikovana reč ustvari znači da se ova naučna disciplina bavi proučavanjem intеrakcija između uma i tela, odnosno neraskidive veze emocija i fiziologije i u zdravlju i u bolesti.
Naš imuni sistem i naše telesne reakcije ne postoji izolovano od svakodnevnih iskustava. Neka ranija istraživanja uticaja stresa kod studenata koji su pod pritiskom ispitnog roka, pokazuju da dolazi do pada imuniteta a naročito su u riziku bili oni koji su bili usamljenici skloni izolovanju. Pritisak ispitnog roka je kratkoročan ali mnogi ljudi nenamerno provode svoj život kao da ih posmatra i osuđuje ispitivač kome moraju da udovolje, neki žive u emocionalno neadekvatnim odnosima gde se njihove potrebe niti prepoznaju niti poštuju. Danas znamo da je veza između stresa i pada imuniteta jasna i ne dovodi se u pitanje. Kako nas podseća Gabor Mate, stres je složen skup fizičkih i biohemijskih reakcija na jako emocionalno uznemirujuće iskustvo. Osećanja su u fiziološkom smislu električna i hemijska pražnjenja u nervnom sistemu (tzv. neurotransmiterska aktivnost) i kao takve utiču na rad naših organa, na imuni odgovor kao i na mnoge supstance koje su inače deo naše fiziologije. Kada su emocije potisnute dolazi do slabljenja telesnih imunoloških odbrana i problema sa zdravljem. Primera radi, neka osoba živi u ugrožavajućim okolnostima i zato permanentno oseća strah, da bi nekako preživela i adaptirala se ona ga potiskuje i tako prestaje da ga oseća… dugoročno posmatrano ova strategija će izazvati teškoće koje se mogu ispoljiti kao psihičke/telesne tegobe ili psihosomatsko oboljenje. Dakle za sve nas je bitno da razumemo da nije važno samo šta smo doživeli već i kako smo doživeli tj. važna je naša emocionalna istorija i iskustvo. Ako je izbegavanje, minimiziranje ili potiskivanje osećanja bilo deo strategije suočavanja sa stresom može biti kratkoročno korisno ali će ako postanu dominantan stil izazvati posledice – psihičke teškoće ili psihosomatske tegobe ili oboljenja.
Kod osoba koje imaju jasne i hronične telesne tegobe prvo je potrebno obratiti se lekaru da bi se utvrdili ili isključili telesni tj. medicinski razlozi. Kada pretrage pokažu da je organizam zdrav tj. nema jasnog medicinskog uzroka velika je verovatnoća da je uzrok psihološki tj. emocionalni. Telesne tegobe nastaju zato što smo propustili da uvidimo problem još dok je on bio na nivou psihe. Psihoterapija je od pomoći onda kada se hronična bolest još nije razvila (jer onda mora da se leči medicinski) a telesne tegobe postoje.